, gledajući u ogledalo iznad sebe, sve dok ne počneš da se osećaš kao da si u ogledalu, a onda zatvoriš oči. Tuli: Da, zatvorim oči i zamišljam svoju glavu u ogledalu. Što više to radim, to moja mašta više postaje nalik opažanju. To postaje sve

unatoč brušenje zdravih zuba 12 000, liječenje šestice 1000, izbjeljivanje zuba 2 800 O. K., malo se primirim, zatvorim oči i klonem u stolcu, praveći se kao da sam mrtva, a kad ona uplašeno ustukne, skočim slavodobitno. Ispljunem sve tampone i

mužu, koji sjedi pored njenog kreveta, posljednju tajnu prije nego umre. Ivek, najdraži moj Ivek, prije nego zatvorim oči zauvijek, htjela bi ti otkriti svoju posljednju tajnu. Otiđi do štaglja gdje češ naći dvije kutije ispod trečeg

ne osjećam tilo.. samo miris vlage draži moje nozdrve pokušavam ustati ali ne mogu ležim a kišica lagano rominja zatvorim oči puštam se snu poželim da si tu da mi pomogneš ustati.. da te upitam nešto da ti kažem koliko mi tribaš ležim tako nepomična

ga purpurom vječnog sna, posula kapljicama mirisa ruža, udahnula mu osmijeh tvojih usana i ljepotu tvojih očiju. Kada zatvorim oči vidim te kako stojiš na oltaru života i daruješ mi riječi koje ne postoje u riječnicima, simbole koji ne postoje u

tama.. Trzni se.. Nisi ista.. Pogled ti je tužniji.. Dođe mi da viknem.. Bez tebe mi nije isto promijenila me sudbina.. Zatvorim oči .. U mašti sve je moguće.. Pa i kočija po jezeru.. Baš kao u bajci..

par puta tjedno, ali to se rijetko događalo). zatvorim oči vidim njihova tužna lica. Pitam se kakvi bi bili Spud, Joey, The Major i Ellie dok trče kroz travu, da su voljeni i maženi

na dobrom capuccinu. Uživam. Predivno je proljetno jutro, osmijeh od uha do uha jer sam opet u najdražem Zagrebu. Zatvorim oči i osjetim tople zrake sunca na svojoj koži. Duboko udahnem i osjetom primijetim onaj posebni miris Zagreba. Danas moj

i što želim? Znam i ti se to isto pitaš.Želim da mi šapćeš svoje snove, želje, putovanja kroz bajku samo za nas pisanu.Kad zatvorim oči sanjati te, čekati šapat prije spavanja, čitati govor tvoje duše, srca, tijela.Želim da čarolija sna obavije ruke oko

svoje vreme Provlačim ga Izmedju oblaka, snova, Daljine i snega... Kada poželim Da ti nedostajem Odsanjam pesmu Zatvorim oči I na kaldrmi zamislim Cvet beli. Kada te nema Jer tako hoću Zaledim osmeh U sebi kažem ime Udahnem duboko I pomislim Tako

pred mojim očima, obasjano drveće, kamenje.. I sve nekako sjaji, još je mokro od kiše, i prelijeva se u tisuću boja.. zatvorim oči ..

ko kakav profi ribolovac kroz prozor, skroz do preko zgrada, prometnica i autoputeva ravno na sljeme Sljemena. Zatvorim oči , ugasim zvukove. Poljubim te, onako ranojutarnje pospano, slatko i sočno. I kad pravi nije, osjećaj je uvijek jedan.

što nikad do sada nisam imala prilku imati... istinski to želim.. želim upoznati druge osjećaje... želim........ zatvorim oči vidim tvoj lik... ostanem bez daha.... a srce želi da iskoči.... pitam se čemu to? zovem te ali odgovora nema.... tebi

kraj nje na vrelom tehnobetonu Rive i brišu znoj. A do njih Saša i Mladen iz TBF-a. Malo dalje, eno iz Rijeke i Damir Urban. Zatvorim oči , protresem glavom, otvorim oči, kad eto ti Predraga Matvejevića. S njim profešur Nikola Visković i neki smiješni