, proslavio se ponajprije prvim u hrvatskoj književnosti epom naslovljenim po događaju iz hrvatske povijesti ⠀ Vazetje Sigeta grada (1584.), kojim je u hrvatsku književnost unio često rabljeni motiv junačke smrti zapovjednika

, i Brne Karnautić, prvak zadarske književne renesanse, autor spjevova Ljubav i smrt Pirama i Tizbe (Venecija, 1586) i Vazetje Sigeta grada (Venecija, 1584).

, a njegova je hrabrost inspirirala i brojne umjetnike. Prvi je o njemu pisao zadarski književnik Brne Krnarutić u epu Vazetje Sigeta grada (1584.), naslanjajući se na kroniku preživjelog svjedoka i sudionika bitke Ferenca Črnka. Poslije

i estetski značajnih epskih modela, primjerice biblijski (M. Marulić: Judita) i povijesni ep (B. Krnarutić: Vazetje Sigeta grada), tijekom XVII. i XVIII. stoljeća u hrvatskoj književnoj kulturi nastaju brojna epska, narativna djela

djela, što preko Gundulićeva Osmana seže sve do Mažuranića. (38) Na tom se smjeru ne može mimoići Karnarutićevo Vazetje Sigeta, spjev o obrani Sigeta (1566), koja je odjeknula diljem Evrope. Taj padovanski student, konjički časnik,

kao simbol borbe za krst časni i slobodu zlatnu, uvelike počiva na Karnarutićevoj viziji hrvatskog bana. Vazetje je zanimljivo i po tomu što je neuobičajeno brza reakcija na jedan povijesni dogođaj. Poznata kronika sudionika Bitke

način, dio idiličko-bukoličke poezije, koja je u nas u raznim granama i oblicima bila veoma rasprostranjena. Vazetje Sigeta grada, Razboji od Turaka, Vila Slovinka otvaraju put baroknim epovima, a Galijun, Mrnarica komičnim poemama

oblici na hrvatskom tlu bili produktivni izvan Dubrovnika: Marulićeva Judita vezana je uz Split, a Krnarutićevo Vazetje Sigeta grada uz Zadar

dalmatinskih i dubrovačkih pisaca za ljude i događaje na hrvatskom Sjeveru; B. Krnarutić piše ep o opsadi Sigeta ( Vazetje Sigetagrada, 1584), pritom rabi kroniku F. Črnka, komornika Nikole Zrinskog Sigetskog, a ep posvećuje Jurju

i Sveti Ivan biskup trogirski i kralj Koloman Petra Kanavelića) za razliku od onog renesansnog (Krnarutićevo Vazetje Sigeta grada) karakterizira stanovito kompozicijsko usložnjavanje (premetanje vremena, paralelizam radnji) i

, obratno. Teško da je učenicima u srednjoj nešto naročito zanimljivo Ribanje i ribarsko prigovaranje ili Planine ili Vazetje Sigeta grada. To se odrađuje kao i gradivo bilo kojeg drugog predmeta