tihom obiteljskom domu. Međutim, u to ga doba čeka i druga teška duševna kušnja. "Zapažam kako vrijeme prolazi, a sam ne spoznajem što to Bog od mene traži... Mislim kako ne zaslužujem biti sin toga reda te su moji snovi bili za moju slabašnu i siromašnu

u prošloj grupi. To the left. Ko da smo na XC biciklističkoj trci upozoravaju me di će me prestići. Iz njihove spike spoznajem da je on trenirao nju i da ju ko fol tempira i s lampicom joj osvjetljuje put. Ženska već rikava i jedva me prestiže i nikako

u jedrenjak koji će me nositi pučinom života. spoznajem da nisam jedno jedino biće, nego kolona bića u kojoj je iz trenutka u trenutak bilo strastvenih, zaljubljenih, umornih

. U ovom trenutku kojeg gledam srcem se sjedinjuju stari i naizgled novi osjećaji. Tu u dubini sebe same u oluji ruža spoznajem da se sve ponavlja, pa iako se naizgled mijenja, to što vidim i osjećam u ovom sretnom treptaju oka je građevina mojega

oka je građevina mojega života. Veliki graditelj o kojem ovisi njena arhitektura je Vrijeme, pisano velikim slovom. Spoznajem tog nestalnog i svojeglavog Boga i uspijevam oživiti sjećanja iz oluje ruža, postajem stih Tinove pjesme i osjećam da

svojim postojanjem i stvarala. spoznajem da sam već davno težila plavim daljinama nećeg još nedoživljenog, nekim novim istinama koje su bile sažete u djelima

ništavila, te će ga nestati za vijeke. U tom mi svijetlu pokazuješ mene samoga, što sam, što sam bio i dokle dospjeh, jer spoznajem da nisam ništa. Ako ostanem ovisan sam o sebi, evo ništa nisam, a silno sam slab; ali čim se iznenada na mene obazreš,

uz njih, ipak mi je dosadno i teško njihovo nasrtanje, te mi je veoma mrsko tako svaki dan živjeti u borbi. Po tom i spoznajem svoju slabost. Svagda mnogo lakše navale gadne misli, nego što otińu. O, da pogledaš, prejaki Bože Izraelov, koji

nijansu. Pred mojim očima se zatvara kružnica u kojoj se smjenjuju nijanse i stvaraju same od sebe svoj redosljed. Spoznajem da boje ipak uistinu ne postoje, one su u konačnici proizvod moje treperave svjesti koju riše neko moje JA sjedinjujući

PGPN 457 - 460 donosi tekst koji bi mogao biti ugrađen u pokajnički čin. Karakter kajanja donose i pjesme O Isuse, ja spoznajem PGPN 455 i Prosti, moj Bože PGPN 456. Pjesma O Isuse izranjeni PGPN 461 donosi tematiku Isusove muke i mogla bi biti

pretvoriti u simfoniju riječi. Osluškujem preludij ka ljepoti dolazećeg poljubca, ćutim je neopisivošću ljepote i spoznajem , pisanjem je nemoguće kvadrirati kružnicu, pretočiti je u kristalnu kuglu u kojoj se bez početka i kraja zrcali vječno

... neka bude svjetlo... i bi svjetlo... i ostade svjetlo... spoznajem ... sloboda je stanje uma... pobjeda sebe u sebi na bojišnici taština...

širi i prolazi kroz te male tunele. Pokušavam brojati nanosekunde u kojima se samoorganizira objektivna redukcija i spoznajem njihovu neizračunljivost. Moja svijest prima još uvijek izazove iz okoline i povezuje se sa klasičnim poimanjem

ona vidljiva sjenka stvarnog oblika o kojem sam razmišljala. Nalazim li se ja doista u Platonovoj špilji i zbog toga spoznajem samo sjene istinskog života?