zagledanostima u uloge i novim rješenjima koja iz toga proizlaze, idejno, konceptualno, mizanscenski. Antigona, Kreont , Kor, Stražar, Hemon, Izmena, Dadilja, Glasnik, Maestro i Paž i dalje nam pričaju staru priču, koja sada zvuči i znači

krajnje udaljenih svjetova, tako da je teško i zamisliti da su i na tren ikada bili zajedno. Zakamufliran kostimima Kreonta i Jazona Marko Makovičić kao Jazon hoda na čudnim koturnama koje bučno klepeću, on nadmeno urla u komornom prostoru.

. Preživljava malo tko, a pogođeni su svi. Naši dramski pisci teško da se mogu mjeriti sa Sofoklom, ali zato naši Kreonti ne zaostaju za onim Sofoklovim, pa se lako može dogoditi da Bogović prođe gore od Tuđmana. (To je završetak Pavičićeve

i užasa. To pak znači protiv hegelovskoj tezi od suprotnosti prema jednakosti dvaju načela, odnosno dvaju zakona da Kreont , ukoliko ga na kraju ipak ošine užas, nije junak. Njegova pogreška ne pripada poretku hybris, nego poretku hamartije,

pogreška ne pripada poretku hybris, nego poretku hamartije, što Lacan prevodi kao greška zaključivanja. Uistinu Kreont hoće dobro i time odgovara svom javnom poslanstvu, svojoj zadaći koja je zadaća zajednice. Zato njegova naredba ima

koje je protivno pozitivnom društvenom poretku tipično je za jusnaturalističku viziju. I upravo je to vizija koju Kreont drastično odbacuje.

društvenom poretku tipično je za jusnaturalističku viziju. I upravo je to vizija koju Kreont drastično odbacuje. Kreont zna i da bi se cjelokupni poredak polisa srušio kada ponašanje koje je određeno kao nedopušteno ne bi bilo

do te mjere imanentan pozitivnom pravu, da je u mnogim modernim Ustavima izričito priznat. Tako bismo mogli reći da i Kreont ne vidi u Antigoni nekoga barbarina, nego neprijateljicu polisa, alter njegova poretka i njegov je usud da se s njime

kako niti jedan polis ne bi mogao trajati na temelju integriteta prirodnog prava, na jedinstvu Pravednog i Zlog u sebi. Kreont nastoji Antigonu u to uvjeriti. No Antigona je arhaičnija od samoga logosa otpora. Ona ne teži Kreontov poredak

od njegovih stanovnika postupati prijateljski; ono što polis zabranjuje ne smije biti prekršeno. Istina je da je Kreont anax, da se prikazuje kao nedvojben gospodar, no unatoč tomu nipošto ne izražava prirodu tiranskog oblika. Kreont

je Kreont anax, da se prikazuje kao nedvojben gospodar, no unatoč tomu nipošto ne izražava prirodu tiranskog oblika. Kreont drži da slijedi savjete koji su za polis najbolji (179), da služi jedino polisu. Polis je subjekt kojemu pripada

koji su za polis najbolji (179), da služi jedino polisu. Polis je subjekt kojemu pripada istinska suverenost (666). Kreont je njegov stameni čuvar. Svaka pukotina koje se otvori u njegovu pravu, otvara vrata najtežemu zlu: anarhiji (672) I

ciljeva prikazana je u velikom dijalogu sa sinom. Da bi mogao odgovoriti na njegova pritiskujuća pitanja, Kreont je sada prisiljen preuzeti privid tiranina / 10 /. Možda misli da može u gradu (koji je intrizično mnogostruk)

techne politike? Kako očuvati učinkovitost prava ako opstoje u polisu autonomne sile? To je tragično pitanje kojega Kreont ponovo postavlja i razložnost kojega Antigona ne niječe, ali jednostavno ne može slušati, jer to je pitanje logosa kao